Otkrili smo da se nalazite u . Želite li se prebaciti na lokalnu stranicu?
Sjedite za stolom. Pred vama je prazna šalica kave i pola paketa keksa koji ste pojeli – a da gotovo niste ni primijetili.
Niste bili posebno gladni. Možda ste bili umorni nakon dugog dana, nervozni zbog posla ili ste jednostavno otvorili paket dok ste gledali televiziju.
A onda se pojavi poznato pitanje: „Zašto sam opet to napravio/la?“
Odgovor nije nužno nedostatak volje. Na naše ponašanje povezano s hranom utječe puno toga – od gladi i sitosti do emocija, stresa, okruženja, navika i situacija koje iz dana u dan ponavljamo gotovo automatski.
Upravo tu može pomoći bihevioralna terapija. Njezin cilj nije pronaći još jedan razlog da sebe krivite zbog onoga što ste pojeli. Cilj je prepoznati obrasce koji utječu na vaše ponašanje i pronaći promjene koje možete primjenjivati u stvarnom životu – i održavati dugoročno.
Osobe prikazane na slici su modeli i ne predstavljaju stvarne pacijente.
Bihevioralna terapija obuhvaća strategije koje pomažu prepoznati i postupno mijenjati ponašanja povezana s prehranom, tjelesnom aktivnošću i drugim svakodnevnim navikama.
To može uključivati postavljanje realnih ciljeva, praćenje vlastitih navika, prepoznavanje okidača, planiranje, rješavanje prepreka i pronalaženje novih načina reagiranja u situacijama u kojima se određeno ponašanje obično ponavlja.
I Hrvatske smjernice za liječenje odraslih osoba s debljinom promjenu ponašanja uključuju u cjelovit pristup liječenju. Uz individualizirane promjene životnih navika navode:
1. kognitivno-bihevioralnu terapiju
2. rad na samopoštovanju
3. slici tijela i
4. kvaliteti života.
Drugim riječima, bihevioralna terapija nije još jedan popis onoga što „smijete“ i „ne smijete“ raditi. Ona vam može pomoći razumjeti što se događa između namjere i ponašanja.
Jer jedno je znati da biste željeli promijeniti neku naviku. Sasvim je drugo uspjeti tu promjenu uklopiti u posao, obitelj, stres, umor, putovanja, proslave i sve ostalo što čini svakodnevni život.
Zamislite da ste odlučili više se kretati.
Plan je odličan: tri puta tjedno vježbat ćete nakon posla. A onda dođe ponedjeljak. Sastanak se produži. U utorak ste iscrpljeni. U srijedu pada kiša.
Do četvrtka se može pojaviti misao: „Opet nisam uspio/la.“
Bihevioralni pristup pokušava tu priču zaustaviti prije tog zaključka. Umjesto pitanja „Zašto nemam dovoljno discipline?“, pitanje postaje:
„Što mi je otežalo da ostvarim plan i što mogu napraviti drukčije?“
Strategije poput postavljanja ciljeva, samopraćenja i rješavanja prepreka spadaju među često korištene elemente bihevioralnog pristupa liječenju debljine.
Strategija | Kako može pomoći u svakodnevnom životu? |
Prepoznavanje okidača | Pomaže uočiti kada, gdje i u kojim situacijama se određeno ponašanje najčešće javlja |
Postavljanje realnih ciljeva | Velike promjene pretvara u manje korake koje je lakše ostvariti |
Samopraćenje | Pomaže prepoznati obrasce povezane s hranom, kretanjem i drugim navikama |
Planiranje | Omogućuje unaprijed osmisliti kako novu naviku uklopiti u svakodnevicu |
Rješavanje prepreka | Umjesto odustajanja nakon problema, pomaže pronaći alternativno rješenje |
Podrška | Može olakšati uvođenje i dugoročno održavanje promjena |
To ne znači da morate voditi dnevnik svakog zalogaja do kraja života ili da svaki dan mora izgledati savršeno. Poanta je otkriti što vama pomaže.
Vratimo se onim keksima s početka.
Činjenica da ste ih pojeli bez izraženog osjećaja fizičke gladi ne znači automatski da imate „problem s hranom“.
Ljudi jedu iz puno razloga. Ponekad smo fizički gladni. Ponekad jedemo jer je hrana dostupna, jer smo navikli nešto grickati uz televiziju, jer smo u društvu ili zato što određenu situaciju već povezujemo s hranom.
A ponekad jedemo kao odgovor na emocije. Stres, tuga, usamljenost, frustracija, dosada, ali i ugodne emocije mogu utjecati na ponašanje povezano s hranom.
Ako primjećujete da često otvarate hladnjak ili ormarić sa slatkišima i kada niste fizički gladni, više o tome možete pročitati u tekstu Zašto posežemo za hranom kada nismo gladni?
Bihevioralni pristup može pomoći da takve situacije najprije prepoznate, a zatim pronađete druge načine reagiranja.
Ali važno je napraviti još jednu razliku.
Možete sjediti za računalom potpuno siti – i ipak razmišljati o tome što ćete sljedeće pojesti. To nije nužno emocionalno prejedanje.
Food noise se odnosi na učestale i nametljive misli o hrani koje se mogu pojavljivati neovisno o fizičkoj gladi ili određenoj emociji. Emocionalno prejedanje, s druge strane, odnosi se na posezanje za hranom kao odgovor na emocije. Ta dva iskustva mogu se pojaviti zajedno, ali nisu ista.
Upravo zato nije korisno svako ponašanje povezano s hranom objasniti jednom rečenicom: „Jedem jer sam pod stresom.“
Ponekad je važno zastati i zapitati se:
Cilj nije analizirati svaki zalogaj. Cilj je bolje upoznati vlastite obrasce.
Ne nužno.
Bihevioralne strategije koriste se kako bi osobi pomogle u uvođenju i održavanju promjena povezanih s prehranom, tjelesnom aktivnošću i drugim svakodnevnim navikama. Postavljanje ciljeva, planiranje, samopraćenje i rješavanje prepreka mogu biti dio takvog pristupa.
Psihoterapija ima širi cilj i može biti potrebna kada postoje psihološke teškoće koje zahtijevaju stručnu procjenu i liječenje.
Kod nekih osoba ta se dva pristupa mogu nadopunjavati.
Hrvatske smjernice upravo zato ne polaze od pretpostavke da svakoj osobi treba isti oblik podrške. Psihološki aspekti liječenja mogu, ovisno o potrebama osobe, uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, psihoterapiju te rad na samopoštovanju, slici tijela i kvaliteti života.
Ne mora izgledati kao veliki životni preokret. Ponekad počinje vrlo malim pitanjem. Recimo da gotovo svake večeri nakon napornog radnog dana otvorite ormarić i uzmete nešto slatko.
Umjesto:
„Ne smijem više jesti slatko navečer.“
prvi korak može biti:
„Što se događa neposredno prije nego što posegnem za hranom?“
Možda ćete primijetiti obrazac:
Korak | Primjer |
Situacija | Vraćam se kući nakon stresnog dana |
Automatsko ponašanje | Otvaram ormarić i uzimam kekse |
Prepoznavanje | Primjećujem da nisam fizički gladan/na |
Pitanje | Što mi je sada potrebno – hrana, odmor, predah, razgovor? |
Nova mogućnost | Biram što ću učiniti umjesto da reagiram automatski |
Praćenje | Promatram što mi pomaže i prilagođavam plan |
Nova mogućnost ponekad će biti da pojedete keks. Cilj nije zabraniti hranu, već da odluka ne mora svaki put biti automatska.
Mršavljenje može biti jedan od ciljeva liječenja, ali nije jedino mjerilo uspjeha.
Promjene u prehrani, povećanje tjelesne aktivnosti, bolji odnos prema hrani, lakše svakodnevno funkcioniranje i poboljšanje kvalitete života također mogu biti važni ishodi.
Zato liječenje debljine ne treba svesti na pitanje: „Koliko ste kilograma izgubili?“
Jednako je važno pitati što se promijenilo u vašem zdravlju i svakodnevnom životu.
Saznajte zašto kod liječenja debljine nije važan samo broj na vagi.
Bihevioralna terapija nije konkurencija drugim mogućnostima liječenja. Ona može biti jedan dio cjelovitog i individualiziranog pristupa.
Hrvatske smjernice liječenje odraslih osoba s debljinom upravo tako i navode – uz individualiziranu promjenu životnih navika i ponašanja, plan liječenja može obuhvatiti prehranu, tjelesnu aktivnost, psihološke pristupe, farmakoterapiju te, kada postoje indikacije, kirurško liječenje.
Dio liječenja | Koja može biti njegova uloga? |
Prehrambena terapija | Pomaže pronaći način prehrane prilagođen zdravstvenom stanju, potrebama i životnim okolnostima osobe |
Pridonosi zdravlju, funkcionalnim sposobnostima i regulaciji tjelesne težine | |
Bihevioralna terapija | Pomaže prepoznati obrasce, postaviti realne ciljeve i lakše primjenjivati promjene u svakodnevnom životu |
Lijekovi | Kod određenih osoba mogu biti dio liječenja i djelovati na biološke procese povezane s regulacijom tjelesne težine |
Može biti mogućnost liječenja za određene osobe kada postoje medicinske indikacije |
Drugim riječima, ne morate birati između „rada na navikama“ i medicinskog liječenja.
Jedno ne isključuje drugo.
I sada se još jednom vratimo za onaj stol.
Kava je popijena. Paket keksa je otvoren. Samo što se ovaj put, prije nego automatski posegnete za još jednim, možda pojavi kratko pitanje:
„Jesam li gladan/na – ili se upravo događa nešto drugo?“
Ne morate uvijek donijeti „savršenu“ odluku. Možda je upravo tih nekoliko sekundi u kojima ste prepoznali što se događa početak promjene.
Jer cilj bihevioralne terapije nije naučiti vas da budete savršeni. Cilj je pomoći vam da bolje razumijete vlastite obrasce, pronađete strategije koje odgovaraju vašem životu i postupno gradite promjene koje možete dugoročno primjenjivati.
A ako vam je za to potrebna stručna podrška, ne morate sve pokušavati sami.
Saznajte koje mogućnosti liječenja debljine postoje.
Ne postoji jedno trajanje koje odgovara svima. Ono može ovisiti o potrebama osobe, ciljevima, vrsti podrške i drugim dijelovima plana liječenja. Promjena dugogodišnjih navika obično nije jednokratan događaj, pa su praćenje napretka i dugoročnija podrška često važni za održavanje novih ponašanja.
Ne. Bihevioralne strategije mogu biti dio liječenja debljine i kod osoba koje nemaju poremećaj hranjenja.
Ako postoji sumnja na ovaj poremećaj, potrebna je odgovarajuća stručna procjena kako bi se odabrao pristup koji odgovara potrebama osobe.
Bihevioralne intervencije mogu se provoditi individualno ili grupno, a određeni oblici podrške mogu se pružati i na daljinu. Važno je da pristup odgovara potrebama osobe i da ga provode odgovarajuće educirani stručnjaci.
Da. Bihevioralne strategije i lijekovi nisu međusobno isključivi. Kod osoba kod kojih liječnik procijeni da su lijekovi prikladni, oni mogu biti dio šireg plana koji uključuje i promjene prehrane, tjelesnu aktivnost te podršku u promjeni životnih navika.
Saznajte kada se lijekovi primjenjuju kod liječenja debljine.
Razgovor s liječnikom može biti dobar prvi korak. Ovisno o potrebama, u liječenje se mogu uključiti i drugi stručnjaci, primjerice psiholog, psihoterapeut, nutricionist ili drugi članovi multidisciplinarnog tima.
Ako postoje izražene psihološke teškoće ili sumnja na poremećaj hranjenja, važno je potražiti odgovarajuću stručnu procjenu.
