Emocionalno prejedanje – zašto posežemo za hranom kada nismo gladni?

Hrana ima mnogo širu ulogu od pukog zadovoljavanja fizičke gladi. Njome slavimo važne trenutke, okupljamo obitelj, pokazujemo ljubav i pružamo utjehu. Od najranijeg djetinjstva učimo povezivati hranu s ugodom, sigurnošću i osjećajem pripadnosti.
Zbog toga nije neobično da se u trenucima emocionalne nelagode okrećemo upravo hrani.

Kod nekih osoba takvo ponašanje ostaje povremeno. Kod drugih postupno postaje automatska reakcija na stres, tugu, usamljenost ili druge izazovne životne situacije.

Problem nastaje kada hrana postane primarni način suočavanja s emocijama. Iako može pružiti kratkotrajno olakšanje, ona ne rješava uzrok problema. Nakon trenutnog osjećaja ugode često dolaze krivnja, razočaranje ili osjećaj neuspjeha, što može dodatno pojačati potrebu za hranom i stvoriti začarani krug iz kojeg je teško izaći.

Iako se ove dvije pojave često pojavljuju zajedno, nisu isto. „Food noise“, odnosno mentalni šum povezan s hranom, odnosi se na učestale i uporne misli o hrani koje mogu biti prisutne tijekom cijelog dana. Osoba može stalno razmišljati o sljedećem obroku, planirati što će jesti ili osjećati da joj hrana neprestano zaokuplja pažnju, čak i kada nije fizički gladna.

Pročitajte više: Food noise - što vas tjera da stalno mislite na hranu?

Kod emocionalnog prejedanja okidač je najčešće emocija. Hrana postaje način suočavanja sa stresom, tugom, frustracijom, usamljenošću ili drugim neugodnim osjećajima.

Drugim riječima, „food noise“ često počinje u mislima, dok emocionalno prejedanje završava konkretnim ponašanjem.

No granica nije uvijek jasna. Kod mnogih osoba upravo stalne misli o hrani mogu povećati vjerojatnost emocionalnog prejedanja, dok emocionalno prejedanje može dodatno pojačati mentalni šum povezan s hranom.

Fizička glad razvija se postupno. Obično se javlja nekoliko sati nakon posljednjeg obroka i smanjuje se nakon što pojedemo dovoljno hrane.

Emocionalna glad često dolazi iznenada i stvara snažnu želju za određenom vrstom hrane, najčešće slatkišima, grickalicama ili hranom koju povezujemo s ugodom.

Još jedna važna razlika je osjećaj nakon jela. Kada jedemo zbog fizičke gladi, nakon obroka uglavnom osjećamo sitost i zadovoljstvo. Kod emocionalnog prejedanja često ostaje pitanje: „Zašto sam to opet napravio/la?“

Emocionalno prejedanje rijetko ima samo jedan uzrok.

Stres je jedan od najčešćih okidača. Kada smo pod stresom, tijelo proizvodi hormone koji mogu povećati želju za hranom, osobito hranom bogatom šećerima i mastima.
No stres nije jedini čimbenik.

Nedostatak sna također može utjecati na hormone koji reguliraju glad i sitost te povećati vjerojatnost da ćemo posegnuti za hranom tijekom dana.

Pročitajte više: Kako dobiti dovoljno sna kojeg um i tijelo trebaju

Slično vrijedi i za kroničnu iscrpljenost, usamljenost, anksioznost ili osjećaj preopterećenosti svakodnevnim obvezama.

To pokazuje da regulacija tjelesne težine nije samo pitanje prehrane. Na naše prehrambene navike utječu brojni čimbenici koji zajedno oblikuju ponašanja povezana s hranom.

Kada je emocionalno prejedanje prisutno dulje vrijeme, mnogi pokušavaju pronaći rješenje kroz novu dijetu ili stroža prehrambena pravila. No problem često nije u tome što osoba ne zna što bi trebala jesti. Problem je u tome što hrana ima emocionalnu funkciju.

Upravo zato bihevioralna terapija ima važno mjesto u suvremenom pristupu regulaciji tjelesne težine.

Pročitajte više: Bihevioralna terapija i regulacija težine

Bihevioralna terapija pomaže prepoznati obrasce ponašanja povezane s hranom, razumjeti okidače koji dovode do emocionalnog prejedanja te razviti nove načine suočavanja sa stresom i emocijama.

Cilj nije postići savršenstvo ili potpuno izbaciti omiljene namirnice. Cilj je razviti održive navike koje dugoročno podupiru zdravlje i dobrobit.

Važno je naglasiti da emocionalno prejedanje nije jedini uzrok debljine.

Debljina je složena kronična bolest na koju utječu brojni čimbenici, uključujući genetiku, biologiju, hormone, okoliš, kvalitetu sna, stres i svakodnevne navike.

Ipak, emocionalno prejedanje može otežati regulaciju tjelesne težine i kod nekih osoba pridonijeti njezinu povećanju. Zbog toga stručnjaci sve više naglašavaju važnost cjelovitog pristupa koji, uz prehranu i tjelesnu aktivnost, uključuje i razumijevanje emocionalnog zdravlja.

Ako ste se prepoznali u ovom tekstu, važno je znati da emocionalno prejedanje nije rijetka pojava. To ne znači da ste slabi. Ne znači da vam nedostaje volje. I ne znači da ste napravili nešto krivo.

Emocionalno prejedanje često je složen odgovor na kombinaciju bioloških, psiholoških i okolišnih čimbenika. Upravo zato rješenje rijetko leži u još jednoj dijeti, strožim pravilima ili dodatnom osjećaju krivnje.

Prvi korak često je razumijevanje vlastitih obrazaca ponašanja i prepoznavanje situacija koje potiču potrebu za hranom kada fizička glad nije prisutna. Jer promjena najčešće počinje razumijevanjem, a ne osuđivanjem.

Ako osjećate da misli o hrani, emocionalno prejedanje ili poteškoće u regulaciji tjelesne težine značajno utječu na vašu svakodnevicu, razgovor sa zdravstvenim stručnjakom može biti važan korak.

Liječnik, psiholog, nutricionist ili drugi specijalist koji se bavi regulacijom tjelesne težine može vam pomoći razumjeti što stoji u pozadini vaših prehrambenih navika te zajedno s vama pronaći pristup prilagođen vašim potrebama i životnim okolnostima.

Ne morate čekati da problem postane veći kako biste zatražili pomoć.

Ponekad upravo rana potpora može olakšati put prema dugoročnim promjenama i pomoći vam da razvijete zdraviji odnos prema hrani, vlastitom tijelu i sebi.