Započnite razgovor o svojoj tjelesnoj težini
Ako tražite stručnu pomoć i podršku u liječenju debljine ili prekomjerne tjelesne težine, pronađite liječnika u vašoj blizini.
Otkrili smo da se nalazite u . Želite li se prebaciti na lokalnu stranicu?
Ponekad problem nije u tome što ne znate što trebate jesti. Problem je u tome što hranom pokušavate umiriti nešto puno dublje.
Stresan dan. Osjećaj usamljenosti. Tjeskoba. Umor.
I odjednom hrana postaje utjeha, bijeg ili način da se barem na trenutak osjećate bolje. Ako vam se to dogodilo – niste jedini.
Mnogi ljudi koji pokušavaju regulirati težinu ne bore se samo s hranom, već i s emocijama koje stoje iza nje.
Zato ponekad nije dovoljno dobiti plan prehrane. Ponekad je potrebna potpora, razumijevanje i rad na emocionalnim obrascima koji utječu na odnos prema hrani.
Osobe prikazane na slici su modeli i ne predstavljaju stvarne pacijente.
Vaše tijelo i um neraskidivo su povezani.
Sjetite se samo kako tijelo reagira kada ste pod stresom ili osjećate tjeskobu: dlanovi se znoje, srce ubrzano lupa, osjećate napetost ili nedostatak zraka.
No emocije ne utječu samo na ono što osjećate u trenutku. Dugoročno mogu utjecati i na vaše zdravlje, prehrambene navike i tjelesnu težinu. Zato osjećaji imaju važnu ulogu u gubitku, dobivanju i regulaciji težine.
Nitko ne može biti sretan i smiren cijelo vrijeme.
Svi ponekad osjećamo tugu, umor, ljutnju, dosadu, stres ili usamljenost. A svatko od nas pokušava pronaći način kako se nositi s neugodnim emocijama.
Prejedanje ili posezanje za hranom bogatom šećerom i kalorijama može postati način ublažavanja stresa ili emocionalne boli. Psiholozi takvo ponašanje nazivaju emocionalnim jedenjem.
I da – većina nas to ponekad radi. No kod nekih osoba posezanje za hranom na emocionalnoj osnovi s vremenom postaje obrazac koji je teško prekinuti.
Stres i negativne emocije mogu povećati potrebu za hranom kao izvorom utjehe. Isto vrijedi i za velike životne promjene - preseljenje, promjena posla, prekid veze ili osnivanje obitelji. U tim trenucima hrana može pružiti kratkotrajni osjećaj olakšanja.
No dugoročno, kad se hrana koristi kao način suočavanja s emocijama, to može postati nova prepreka u regulaciji težine.
Jednom kad se razvije navika uzimanja hrane vođena emocijama, ona često počinje funkcionirati automatski. Bez razmišljanja posežete za hranom svaki put kada ste pod stresom, tužni ili emocionalno iscrpljeni. Puno osoba opisuje taj osjećaj kao ovisnost.
Ciklus često izgleda ovako:
Osjećate stres ili tugu → jedete kako biste se osjećali bolje → kratkotrajno olakšanje → osjećaj krivnje ili srama → novi stres → ponovno posezanje za hranom.
I tako u krug.
Taj ciklus dodatno otežava stigma povezana s debljinom. Osobe koje žive s debljinom osjećaju osudu okoline, nedostatak razumijevanja ili manjak podrške – čak i od bliskih osoba ili zdravstvenih djelatnika.
U takvim okolnostima prekidanje emocionalnih obrazaca može biti još teže.
Ovakvo ponašanje vođeno emocijama nije uvijek povezano samo sa svakodnevnim stresom. Ponekad korijeni sežu mnogo dublje – do trauma iz djetinjstva, emocionalne boli ili teških životnih iskustava.
Neke osobe nauče koristiti hranu kao način samoutjehe još u najranijoj dobi. Hrana tad ne služi samo za glad – već za osjećaj sigurnosti, smirenja ili privremene zaštite od emocionalne boli.
I upravo zato kontrola težine često nije samo pitanje hrane, već i emocionalnog zdravlja.
Ponekad nije lako razlikovati fizičku glad od emocionalne potrebe za hranom.
Evo nekoliko znakova:
Ako ste odgovorili "da" na jedno ili više pitanja, možda bi vam pomogao razgovor sa stručnjakom.
Hrana kao odgovor na emocije može otežati kontrolu težine. No važno je znati da se obrasci mogu promijeniti.
Ponekad i male promjene u načinu razmišljanja, svakodnevnim navikama i odnosu prema sebi mogu imati velik pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje i prehrambeno ponašanje.
Regulacija i kontrola težine nije samo pitanje kalorija, discipline ili „snage volje".
Ponekad emocije imaju mnogo veću ulogu no što mislimo.
Zato je važno pristupiti sebi s više razumijevanja, a manje osuđivanja.
Jer hrana često nije problem sama po sebi – već način na koji pokušavamo nositi se s onim što osjećamo.
A kada razumijete emocije koje stoje iza prehrambenih navika, lakše je napraviti promjene koje su doista održive.
Razgovor sa psihologom ili zdravstvenim specijalistom može biti važan korak prema zdravijem odnosu prema hrani i sebi.
Ako tražite stručnu pomoć i podršku u liječenju debljine ili prekomjerne tjelesne težine, pronađite liječnika u vašoj blizini.