Mogućnosti liječenja debljine: što zaista pomaže?
Saznajte koje su mogućnosti liječenja debljine, kada pomažu prehrana, kretanje, lijekovi ili operacija i zašto je važan cjelovit pristup.
Otkrili smo da se nalazite u . Želite li se prebaciti na lokalnu stranicu?
Možda ste već više puta izračunali svoj ITM (engl. BMI). Možda ste pročitali da pripadate prvom ili drugom stupnju debljine, ali vam nije bilo baš jasno što to zapravo znači.
Je li riječ samo o brojci ili taj podatak govori nešto više o vašem zdravlju?
Istina je da stupanj debljine nije samo medicinska oznaka. On liječnicima pomaže procijeniti koliki je zdravstveni rizik, postoje li bolesti povezane s debljinom i koji bi način liječenja mogao biti najprimjereniji.
Drugim riječima, nije važno samo koliko tjelesna težina odstupa od preporučenih vrijednosti, nego i što to znači za vaše zdravlje.
Osobe prikazane na slici su modeli i ne predstavljaju stvarne pacijente.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, engl. WHO), debljina je složena kronična bolest obilježena prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva koje može narušiti zdravlje.
Za početnu procjenu najčešće se koristi indeks tjelesne mase (ITM, engl. BMI), koji uspoređuje tjelesnu masu i tjelesnu visinu.
Iako ITM nije jedini pokazatelj debljine, i dalje predstavlja važan prvi korak u procjeni zdravstvenog rizika. Liječnik će pritom uzeti u obzir i druge čimbenike, poput opsega struka, raspodjele masnog tkiva, životnih navika te drugih bolesti koje mogu utjecati na zdravlje. Zato dvije osobe s istim ITM-om ne moraju imati isti zdravstveni rizik.
Kad liječnik procjenjuje debljinu, ne promatra samo broj na vagi. Jednako je važno procijeniti koliko povećana tjelesna težina može utjecati na zdravlje i postoji li povećan rizik od drugih bolesti.
Upravo zato koristi se podjela prema ITM-u (engl. BMI), a razlikuju se četiri osnovne kategorije:
ITM 25,0 – 29,9
Tjelesna težina veća je od preporučene, ali još nije riječ o debljini. Već u ovoj fazi preporučuje se obratiti pozornost na prehranu, tjelesnu aktivnost i druge životne navike kako bi se smanjio rizik od daljnjeg povećanja tjelesne težine.
ITM 30,0 – 34,9
Ovo je prvi stupanj debljine. Kod nekih osoba zdravstveni problemi još nisu izraženi, dok se kod drugih već mogu pojaviti povišen krvni tlak, inzulinska rezistencija, masna jetra ili dijabetes tipa 2.
Upravo zato liječnici preporučuju da se već u ovoj fazi započne s liječenjem i promjenama životnih navika.
ITM 35,0 – 39,9
Kako se povećava stupanj debljine, raste i vjerojatnost razvoja drugih bolesti povezanih s debljinom.
Kod osoba s debljinom 2. stupnja često je potreban strukturiraniji pristup liječenju koji, uz promjene životnih navika, može uključivati i druge terapijske mogućnosti.
ITM 40,0 i više
Debljina 3. stupnja povezana je s najvećim zdravstvenim rizicima, osobito zbog povećane mogućnosti za pojavu dijabetesa tipa 2, bolesti srca i krvnih žila te moždanog udara, kao najozbiljnije posljedice ovog stupnja debljine.
U ovoj fazi debljina može značajno utjecati na svakodnevni život, pokretljivost i kvalitetu života, a često su prisutne i druge kronične bolesti. Zato je važno da liječenje vodi multidisciplinarni tim koji može procijeniti koja je kombinacija terapija najprimjerenija za pojedinu osobu.
Važno je naglasiti da ova podjela nije napravljena kako bi ljude svrstala u određenu skupinu. Njezina je svrha pomoći liječnicima da bolje procijene zdravstveni rizik i odaberu liječenje koje odgovara potrebama svake osobe.
Možda se čini da je razlika između prvog, drugog i trećeg stupnja debljine samo nekoliko brojeva u nalazu. No u praksi ti brojevi mogu značiti puno više.
Kako stupanj debljine raste, povećava se i vjerojatnost razvoja bolesti koje mogu utjecati na kvalitetu života i cjelokupno zdravlje. Zato liječnicima nije važno samo koliko osoba ima kilograma, nego i kakav utjecaj povećana količina masnog tkiva ima na organizam.
Već kod debljine 1. stupnja može se povećati rizik za inzulinsku rezistenciju, dijabetes tipa 2, povišen krvni tlak, masnu jetru i poremećaje metabolizma masti.
Kod debljine 2. i 3. stupnja taj se rizik dodatno povećava. Češće se mogu javiti bolovi u zglobovima, smanjena pokretljivost, apneja u snu, refluks, pojačano znojenje, ali i psihološke tegobe poput narušenog samopouzdanja, tjeskobe ili depresije.
Zato stupanj debljine nije samo medicinska klasifikacija. On pomaže procijeniti zdravstveni rizik i odabrati liječenje koje najbolje odgovara potrebama svake osobe.
Dvije osobe mogu imati isti ITM (engl. BMI), a potpuno različit zdravstveni rizik.
Razlog je jednostavan – nije važno samo koliko masnog tkiva imamo, nego i gdje se ono nakuplja.
Masno tkivo koje se nakuplja u području trbuha, oko unutarnjih organa, povezano je s većim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2, bolesti srca i krvnih žila te moždanog udara.
Zbog toga liječnici, uz ITM, često mjere i opseg struka.
Povećan opseg struka može upućivati na povećani metabolički rizik čak i kada sama tjelesna težina ne izgleda izrazito povišeno.
Drugim riječima, broj na vagi govori samo dio priče. Tek kada se promatra skupa s raspodjelom masnog tkiva i drugim zdravstvenim pokazateljima, dobiva se cjelovitija slika zdravlja.
Mnogi ljudi pomisle da će prelazak iz jednog stupnja debljine u drugi promijeniti samo broj u medicinskoj dokumentaciji. U stvarnosti, često se mijenja i način liječenja koji liječnik može preporučiti.
Što je stupanj debljine viši, veća je vjerojatnost da će biti potreban sveobuhvatniji pristup koji uključuje više različitih metoda liječenja.
Kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom 1. stupnja prvi koraci najčešće uključuju promjene prehrambenih navika, više tjelesne aktivnosti i druge promjene životnog stila.
Ako to nije dovoljno ili je riječ o višim stupnjevima debljine, liječenje može uključivati i farmakološku terapiju, bihevioralnu terapiju ili, kada za to postoje medicinske indikacije, barijatrijsku kirurgiju.
Važno je naglasiti da cilj liječenja nije samo smanjiti broj na vagi. Cilj je poboljšati zdravlje, smanjiti rizik od komplikacija povezanih s debljinom i pomoći osobi da dugoročno poboljša kvalitetu života.
Ako primjećujete da se tjelesna težina povećava bez jasnog razloga ili uz to imate simptome poput umora, bolova u zglobovima, otežanog disanja, pojačanog znojenja ili hormonalnih promjena, važno je razgovarati s liječnikom.
Rana procjena može pomoći otkriti postoji li zdravstveno stanje koje pridonosi razvoju debljine te omogućiti pravodobno liječenje. Što se uzrok ranije prepozna, veća je mogućnost da će liječenje biti uspješnije i da će se smanjiti rizik od komplikacija povezanih s debljinom.
Nije.
Dvije osobe mogu imati isti ITM (engl. BMI), a potpuno različite zdravstvene rizike.
Razlika može biti u raspodjeli masnog tkiva, životnim navikama, hormonima, dobi, drugim bolestima ili genetskoj predispoziciji. Zato se debljina ne može procijeniti samo prema jednom broju.
Stupanj debljine važan je pokazatelj koji liječnicima pomaže procijeniti zdravstveni rizik, ali cjelovitu sliku uvijek daju razgovor s pacijentom, liječnički pregled i dodatne pretrage kada su potrebne. Kada se svi ti podaci sagledaju zajedno, lakše je odabrati liječenje koje odgovara upravo toj osobi.
Prema vrijednosti ITM-a (engl. BMI) razlikuju se prekomjerna tjelesna masa te debljina 1., 2. i 3. stupnja. Svaki stupanj povezan je s različitim razinama zdravstvenog rizika.
Debljina 1. stupnja označava ITM od 30,0 do 34,9. Već u ovoj fazi povećava se rizik za razvoj bolesti poput dijabetesa tipa 2, povišenog krvnog tlaka i drugih metaboličkih poremećaja.
Ne.
ITM je važan početni pokazatelj, ali nije jedini kriterij. Liječnik će uzeti u obzir i opseg struka, raspodjelu masnog tkiva, postojeće bolesti te druge čimbenike koji mogu utjecati na zdravstveni rizik.
Povećan opseg struka može upućivati na nakupljanje masnog tkiva oko unutarnjih organa, što povećava rizik za dijabetes tipa 2, bolesti srca i krvnih žila te druge metaboličke komplikacije.
Da.
Kod mnogih osoba prvi korak uključuje promjene prehrambenih navika, povećanje tjelesne aktivnosti i druge promjene životnog stila. Ovisno o stupnju debljine i zdravstvenom stanju, liječnik može preporučiti i druge mogućnosti liječenja.
Ako primijetite da se tjelesna težina povećava bez jasnog razloga, imate simptome poput umora, otežanog disanja ili bolova u zglobovima ili želite procijeniti vlastiti zdravstveni rizik, razgovarajte s liječnikom.